ROCKETMAN

Rocketman

​Tko je Elton John? Glazbenik koji je svojim pop hitovima godinama harao top listama, karizmatični showman poznat po ekstravagantnim odjevnim kombinacijama i impozantnom kolekcijom naočala, homoseksualac koji je 1976. za časopis Roling Stone izjavio da bi se radije zaljubio u ženu jer misli da bi ta veza dulje trajala od one s muškarcem, sramežljivac koji se na pozornici pretvara u superzvijezdu, bivši ovisnik o narkoticima, alkoholu, seksu i shoppingu (doduše, film duhovito zaključuje da se ovisnosti o shoppingu još uvijek nije uspio riješiti). On je osoba, poput većine nas, prije svega željna ljubavi što je s Bernijem Taupinom pretočio u divnu pjesmu I want love koja je nadahnuto prezentirana u filmu.

​Problem kod snimanja biografskih filmova o živućim legendama, muzičarima pogotovo, leži u tome što zbog autorskih prava na pjesme, glazbenici uglavnom moraju biti uključeni u proces nastanka filma i samim time u velikoj mjeri diktiraju što će i kako biti prikazano. Srećom, Elton John je svjestan da je ponekad bio „odvratan i užasan“ i da nije vodio život koji bi bio primjeren za dječju kino zabavu. Nemoguće je ne povući paralelu s velikim hitom Bohemian Rhapsody, filmom koji je zaradio blagu dobnu oznaku PG-13 (nije prigodan za djecu mlađu od 13 godina) što znači da je priča o jednome od najekscesnijih rock sastava uvelike ublažena. Rocketman, s druge strane, ponosno nosi oznaku R (nije za prikazivanje djeci mlađoj od 17 godina bez pratnje roditelja). Poveznica između dvaju filmova je i redatelj, Dexter Fletcher, koji je uskočio i dovršio snimanje biografije grupe Queen nakon što je Bryan Singer otpušten zbog „hirovitog“ ponašanja. Zanimljivo je da Rocketman u konačnici djeluje manje senzacionalistički od ublažene i široj publici prilagođene „Boemske rapsodije“.

​Za razliku od Oscarom nagrađenog Ramija Maleka, Taron Egerton je zaista otpjevao sve pjesme koje slušamo u Rocketmanu. Prije njega za ulogu su razmatrani Justin Timberlake i Tom Hardy. Egerton se naprosto pretvorio u Eltona i pokazao se kao savršen izbor. Osim što je biografska priča, Rocketman je i pravi pravcati mjuzikl.  Kao dijete, Elton John, često bi odlutao u svijet fantazije koji je stvarao u svojoj glavi da „pobjegne“ od prepirki svojih roditelja. Kad mu je karijera konačno krenula uzlaznom putanjom, glazbeniku su se taj mega uspjeh i popularnost činili nedrealnim. To je sve lijepo dočarano u filmu kroz glazbene točke svojstvene mjuziklima. Primjerice, lebdenje prilikom nastupa u klubu Troubadour u Los Angelesu ili efektni povratak nakon rehabilitacije uz I'm Still Standing.

​David Furnish, Eltonov suprug, dobio je zadatak nadgledanja snimanja filma jer je slavni glazbenik smatrao da bi ekipi bilo neugodno ako bi on osobno „vrebao“ na setu. Dakle, iako jednu od najbitnijih osoba u životu glazbene legende ne vidimo u filmu, bila je itekako uključena u projekt. Pohvalan je otvoren i iskren prikaz seksualnosti (i tu je opet Rocketman jači od Bohemian Rhapsody). Odnos Eltona i njegovih tipično toksičnih roditelja (Bryce Dallas Howard i Steven Mackintosh) korektno je odrađen, tj. izbjegnuta je zamka uranjanja u patetiku. Značajnu ulogu u životu glazbenika odigrao je i menadžer John Reid (još jedna poveznica s Queen) kojeg tumači Richard Madden. Kompleksnost njihove suradnje i veze (zaljubljenost, razočaranje i poslovna ovisnost) filmski je intrigantna.

​Eltonovi obožavatelji očekivali su rekonstrukciju nastupa na Live Aidu i priču o princezi Diani i Candle in the wind. Taj dio povijesti izostavljen je u filmu te su ostali malčice razočarani. Bez valjanog razloga jer sukus Eltonovog stvaralaštva i privatnog života film kvalitetno prenosi. Odnos s tekstopiscem Bernijem Taupinom (odličan Jamie Bell) okosnica je Eltonove karijere, pa tako i filma. Od tinejdžerskih godina i stvaranja divne Your Song u stanu Eltonove majke do zrelije dobi i podrške u borbi s ovisnošću. Prijateljstvo koje je prošlo sve, na glazbenom i privatnom planu, divno je ocrtano. Pridodajmo svemu tome impresivnu koreografiju i pjesme koje su genijalno prilagođene fabuli umjesto da se slijepo drže vremenske autentičnosti i pred nama je vrhunski mjuzikl i jedan od najboljih biografskih filmova zadnjih godina.

​piše: Goran  Plantak