|
četvrtak, 2. svibnja u 20 sati
Broj 55 Režija: Kristijan Milić Uloge: Goran Bogdan, Marko Cindrić, Alan Katić, Jan Kerekeš, Darko Milas, Dražen Mikulić, Marinko Prga Žanr: ratni, akcijski U jesen 1991. godine skupina hrvatskih vojnika upada u zasjedu i prisiljena je sakriti se u napuštenu kuću u obližnjem selu. Njihov otpor udruženim snagama pobunjenih Srba, JNA i srpskih specijalaca traje gotovo 24 sata, a paralelno pratimo i napore njihovih suboraca da ih izvuku iz okruženja. Priča je zasnovana na istinitom događaju. Ulaz slobodan |
|
|
utorak, 7. svibnja u 18 sati
Vlak bez voznog reda Režija: Veljko Bulajić Uloge: Stojan Aranđelović, Olivera Marković, Ivica Pajer Žanr: ratni, drama U proljeće 1946. u Jugoslaviji se organiziraju velike migracije stanovništva iz pasivnih krševitih dinarskih krajeva u plodne panonske ravnice Slavonije, Baranje, Srijema, Vojvodine. Vlakovima se preseljavaju cijela sela pa tako i stanovnici sela Dolac u Dalmatinskoj zagori, koji su dobili zemlju i kuće u baranjskom selu Topolovu. Na čelu dolačke seobe je predsjednik seoskog odbora, prvoborac Lovre, kojem se sviđa udovica Ike. U seobu su krenula i Lovrina braća Duje i mladi Periša zvan Pešo. Tu je i Pešin ratni sudrug, mornar Nikolica kojem se također sviđa Ike. Na putu se Pešo zaljubi u Danu, djevojku iz susjednog sela, ne znajući da je ona već obećana za ženu sinu baranjskog gazde... Nakon što je ugledni talijanski redatelj Giuseppe De Santis u produkciji Jadran filma režirao film s elementima neorealizma Cesta duga godinu dana i osigurao prvi veliki međunarodni uspjeh hrvatskoj kinematografiji u razdoblju Jugoslavije, mladi redatelj Veljko Bulajić, koji je surađivao na produkciji De Santisova filma, također je odlučio iskoristiti svjetsku popularnost neorealizma. U tome je i uspio, jer je njegov debitantski film Vlak bez voznog reda bio prvi hrvatski film koji je igrao u glavnoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu. Ulaznica: 4 eura |
|
|
utorak, 14. svibnja u 18 sati
Ne naginji se van Režija: Bogdan Žižić Uloge: Ivo Gregurević, Fabijan Šovagović, Jadranka Stilin Žanr: drama Filip, mladić iz Dalmatinske Zagore, potaknut primamljivim pričama gastarbajtera koji povremeno dolaze na dopust u zavičaj, osvane jednog dana sam na kolodvoru u Frankfurtu na Majni. Traži svog mještanina Matu da bi dobio prvi oslonac u tuđini, ali ga ne nalazi. Ilegalno se zapošljava, doživljava nesreću na poslu i ulijeće iz jedne u drugu obeshrabrujuću situaciju. Ljubav prema mladoj Verici daje mu kakvo-takvo uporište. Najzad nalazi Matu, no on je smrtno ranjen… Debitantski glumački nastup Ive Gregurevića koji je primio Diplomu žirija na filmskom festivalu u Puli 1977. godine. Jednako kao s debijem Kuća, Bogdan Žižić je i drugim dugometražnim igranim filmom osvojio Veliku zlatnu arenu na Pulskom festivalu, a film je nagrađen i Zlatnom arenom za najbolju epizodisticu (Mira Banjac). Premda ponešto opterećen stereotipovima o gastarbajterskoj 'boli u tuđini', opor realistički ugođaj i izvrsni glumački nastupi (debitantski nastup Ive Gregurevića koji je odmah navijestio velik potencijal) svrstavaju Ne naginji se van u gornji dio hrvatske produkcije sedamdesetih. Ulaznica: 4 eura |
|
|
četvrtak, 16. svibnja u 18 sati
Službeni položaj Režija: Fadil Hadžić Uloge: Voja Mirić, Uroš Kravljača, Olivera Marković, Milena Dravić Žanr: drama Kroz rad nekoliko službenika u jednom radnom kolektivu, koji koriste forme upravljanja poduzećem da bi postigli vlastitu materijalnu korist, otkrivaju se razlozi koji dovode do nezakonitih pojava, pronovjera i osobnih drama. Okvir radnje sačinjava polemički dijalog u jednoj redakcijskoj sobi... Službeni položaj prva je Hadžićeva provokativna politička drama. Film je, kao i Licem u lice, odgovarao tadašnjoj službenoj jugoslavenskoj politici koja je odlučila otvoreno ukazati na postojanje trulih elemenata socijalističkog društva koje treba iskorijeniti, pa je film doživio veliki službeni uspjeh, uključujući Veliku zlatnu arenu za najbolji film, Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu (Olivera Marković) i Srebrnu arenu za sporednu mušku ulogu (Voja Mirić) na Pulskom filmskom festivalu. Ulaznica: 4 eura |
|
|
utorak, 21. svibnja u 18 sati
Prometej s otoka Viševice Režija: Nicolas Philibert Montaža: Janusz Baranek, Nicolas Philibert Žanr: dokumentarni Sredovječni partijski funkcioner Mate Bakula, direktor zagrebačkog poduzeća Prometej, putuje sa suprugom na rodni otok Viševicu kako bi prisustvovao proslavi 20. obljetnice revolucije. Za boravka na otoku salijeću ga uspomene na djetinjstvo i ratnu, partizansku mladost te na poslijeratnu obnovu i elektrifikaciju otoka koju je kao partijski dužnosnik provodio. Dugometražni igrani film Prometej s otoka Viševice predstavio je sasvim novog Mimicu u području igranog filma i u to je vrijeme bio doživljen kao »prvi hrvatski i jugoslavenski film radikalno modernističke poetike«, premda je u ljeto 1965. na festivalu u Puli podijelio Veliku zlatnu arenu ex aequo s filmom Tri Aleksandra Petrovića, jednim od vrhunaca europskog (a svakako jugoslavenskog) filmskog modernizma. Sama ta rascijepljena nagrada, kao i dijeljena Srebrna arena za režiju sa Živojinom Pavlovićem (za film Neprijatelj), govori o tadašnjoj recepciji Prometeja s otoka Viševice. Ulaznica: 4 eura |
|
četvrtak, 23. svibnja u 18 sati
Licem u lice
Režija: Branko Bauer
Uloge: Husein Čokić, Ilija Džuvalekovski, Vladimir Popović
Žanr: drama
U građevinskom poduzeću sazvan je partijski sastanak na kojem se treba raspraviti slučaj radnika Miluna koji je ustao protiv odluka direktora poduzeća Čumića, inače svog ratnog sudruga. U partijski komitet, na čijem je čelu novi sekretar Radovan koji je naslijedio donedavnog Iliju zbog njegove navodne bolesti, stiglo je i anonimno pismo u kojem se kritizira direkcija poduzeća te loši međuljudski odnosi.
Tri glavne nagrade – Velika zlatna arena za najbolji film, Zlatna arena za režiju te nagrada publike Jelen – na pulskom festivalu 1963. rječito govore o važnosti filma Licem u lice u svojem vremenu. Branko Bauer uspio je drugi put postići ono što je bio postigao već 1956. filmom Ne okreći se sine, a to je film klasičnoga, upravo kanonskoga estetskog značenja za svoje vrijeme te istodobno film iznimne dokumentarne vrijednosti i društvene važnosti upravo za trenutak u kojem je nastao.
Ulaznica: 4 eura
Licem u lice
Režija: Branko Bauer
Uloge: Husein Čokić, Ilija Džuvalekovski, Vladimir Popović
Žanr: drama
U građevinskom poduzeću sazvan je partijski sastanak na kojem se treba raspraviti slučaj radnika Miluna koji je ustao protiv odluka direktora poduzeća Čumića, inače svog ratnog sudruga. U partijski komitet, na čijem je čelu novi sekretar Radovan koji je naslijedio donedavnog Iliju zbog njegove navodne bolesti, stiglo je i anonimno pismo u kojem se kritizira direkcija poduzeća te loši međuljudski odnosi.
Tri glavne nagrade – Velika zlatna arena za najbolji film, Zlatna arena za režiju te nagrada publike Jelen – na pulskom festivalu 1963. rječito govore o važnosti filma Licem u lice u svojem vremenu. Branko Bauer uspio je drugi put postići ono što je bio postigao već 1956. filmom Ne okreći se sine, a to je film klasičnoga, upravo kanonskoga estetskog značenja za svoje vrijeme te istodobno film iznimne dokumentarne vrijednosti i društvene važnosti upravo za trenutak u kojem je nastao.
Ulaznica: 4 eura