Danas film, takoreći, posjeduje čitavu jednu povijest. On je kultura u pravom smislu riječi: postoji čitav zbroj dovršenih djela ili popularnije rečeno, postoji gotovo nepregledno mnoštvo raznovrsnih filmova. Kroz Filmski klub cilj nam je približiti tu filmsku povijest široj publici upućivanjem na značajna filmska djela. Želja je nanovo promišljati probleme koje su otvorili uvaženi filmski autori, učiti iz njihovog iskustva doživljavanja svijeta. Ljudi koji su ostvarili značajna djela, a snimiti uspješan i priznat film znači ući u enciklopedije, na festivale, imati utjecaj na književnost, riječju, ući u opću kulturu, dakle takvi ljudi imaju što reći o svijetu u kojem živimo. Dakako, uz ozbiljnu i umjetničku stranu, film je najpoznatiji po svojoj zabavljačkoj djelatnosti te nam nije namjera puritansko inzistiranje na akademskom autorskom filmu. Popularni ili manje popularni filmovi, koji su vremenom izborili «kultni» status kod određenog dijela gledateljstva predmet su našeg zanimanja.
Kao što definicija riječi «klub» nalaže želja nam je posjetitelje kina Gaj i sve ostale koji nas vjerno prate preko društvenih mreža uključiti u svojevrsni dijalog i stvoriti jednu istinsku filmofilsku zajednicu ovdje u Varaždinu.
Kao što definicija riječi «klub» nalaže želja nam je posjetitelje kina Gaj i sve ostale koji nas vjerno prate preko društvenih mreža uključiti u svojevrsni dijalog i stvoriti jednu istinsku filmofilsku zajednicu ovdje u Varaždinu.
drama, romansa /2004. g. /r. Fatih Akin, Njemačka, 121'
uloge: Birol Ünel, Sibel Kekilli, Güven Kiraç
__
Sukob dviju različitih kultura i želja za bijegom od konzervativne obitelji, prouzročio je lažan brak i zanimljiv zaplet dobitnika ovogodišnjeg Zlatnog medvjeda.
Redatelj i scenarist filma 'Glavom kroz zid' (2004), Fatih Akin napravio je film koji govori o sukobu turske i njemačke kulture. S obzirom da je i sam porijeklom Turčin odrastao u Njemačkoj, a ideju za film dobio je za vrijeme veze s mladom Turkinjom koja mu je predložila lažni brak, što je odbio, može se reći da je film nastao na iskrenim i osobnim motivima.
Film je osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu 2004., a obrađuje temu emancipacije mlade pripadnice druge generacije njemačkih Turaka, Sibel (Sibel Kekilli), koja se nakon lažnog pokušaja samoubojstva nađe u psihijatrijskoj bolnici gdje upoznaje 40ogodišnjaka Cahita (Birol Unel) koji je tamo dospio zbog prekomjernog konzumiranja droge i alkohola.
Sibel je odglumila samoubojstvo želeći se riješiti tradicionalnih okova svoje obitelji, ali tim činom je samo dokazala da nije nikakva Muslimanka te je osramotila cijelu obitelj. Jedini spas joj je udaja, pa dolazi na ludu ideju da nagovori Cahita da je oženi. On pristaje, pa oni započinju zajednički život u kojem se njihove navike nisu puno promjenile. Oboje uživaju slobodu sve dok se Cahit ne zaljubi u svoju lažnu ženu.
Napad ljubomore zakomplicira im život do kraja: on odlazi u zatvor nakon ljubomornog ispada koji je završio fatalno, a ona upravo kada je shvatila da se zaljubila u muža, zbog novog slijeda događaja, odlazi u Tursku.
Tema ovog filma je suvremena i eksplozivna. U današnjem svijetu ljudi su svjesni sukoba kultura u multikulturalnim zemljama, kao što je Njemačka, gdje npr. ortodoksni Muslimani pokušavaju spriječiti odlaske svojih kćeri na satove seksualnog odgoja ili plivanja, što svakako uzrokuje krize identiteta, pa se redatelj potrudio, kako i sam kaže, prikazati problem iz tri perspektive: njemačke, njemačko-turske i turske.
U želji za angažmanom glumaca koji odražavaju istinsku prirodu ovog problema, krenuli su u potragu izvan glumačkih voda, a Sibel je bilo zaista teško pronaći jer nema puno mladih djevojaka koje govore turski i koje bi se skinule pred kamerama. Konačno su u jednom trgovačkom centru pronašli djevojku koja je zadovoljila sve kriterije, pa tako i autentičnost jer njena se životna priča u mnogočemu poklapa s pričom glavne junakinje: osim što je i sama Turkinja, također je se odrekao tradiciji sklon otac nakon što je Kekilli postala poznata porno glumica.
u suradnji sa Goethe Institutom Hrvatska
__
BESPLATAN ULAZ!
uloge: Birol Ünel, Sibel Kekilli, Güven Kiraç
__
Sukob dviju različitih kultura i želja za bijegom od konzervativne obitelji, prouzročio je lažan brak i zanimljiv zaplet dobitnika ovogodišnjeg Zlatnog medvjeda.
Redatelj i scenarist filma 'Glavom kroz zid' (2004), Fatih Akin napravio je film koji govori o sukobu turske i njemačke kulture. S obzirom da je i sam porijeklom Turčin odrastao u Njemačkoj, a ideju za film dobio je za vrijeme veze s mladom Turkinjom koja mu je predložila lažni brak, što je odbio, može se reći da je film nastao na iskrenim i osobnim motivima.
Film je osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu 2004., a obrađuje temu emancipacije mlade pripadnice druge generacije njemačkih Turaka, Sibel (Sibel Kekilli), koja se nakon lažnog pokušaja samoubojstva nađe u psihijatrijskoj bolnici gdje upoznaje 40ogodišnjaka Cahita (Birol Unel) koji je tamo dospio zbog prekomjernog konzumiranja droge i alkohola.
Sibel je odglumila samoubojstvo želeći se riješiti tradicionalnih okova svoje obitelji, ali tim činom je samo dokazala da nije nikakva Muslimanka te je osramotila cijelu obitelj. Jedini spas joj je udaja, pa dolazi na ludu ideju da nagovori Cahita da je oženi. On pristaje, pa oni započinju zajednički život u kojem se njihove navike nisu puno promjenile. Oboje uživaju slobodu sve dok se Cahit ne zaljubi u svoju lažnu ženu.
Napad ljubomore zakomplicira im život do kraja: on odlazi u zatvor nakon ljubomornog ispada koji je završio fatalno, a ona upravo kada je shvatila da se zaljubila u muža, zbog novog slijeda događaja, odlazi u Tursku.
Tema ovog filma je suvremena i eksplozivna. U današnjem svijetu ljudi su svjesni sukoba kultura u multikulturalnim zemljama, kao što je Njemačka, gdje npr. ortodoksni Muslimani pokušavaju spriječiti odlaske svojih kćeri na satove seksualnog odgoja ili plivanja, što svakako uzrokuje krize identiteta, pa se redatelj potrudio, kako i sam kaže, prikazati problem iz tri perspektive: njemačke, njemačko-turske i turske.
U želji za angažmanom glumaca koji odražavaju istinsku prirodu ovog problema, krenuli su u potragu izvan glumačkih voda, a Sibel je bilo zaista teško pronaći jer nema puno mladih djevojaka koje govore turski i koje bi se skinule pred kamerama. Konačno su u jednom trgovačkom centru pronašli djevojku koja je zadovoljila sve kriterije, pa tako i autentičnost jer njena se životna priča u mnogočemu poklapa s pričom glavne junakinje: osim što je i sama Turkinja, također je se odrekao tradiciji sklon otac nakon što je Kekilli postala poznata porno glumica.
u suradnji sa Goethe Institutom Hrvatska
__
BESPLATAN ULAZ!
