Danas film, takoreći, posjeduje čitavu jednu povijest. On je kultura u pravom smislu riječi: postoji čitav zbroj dovršenih djela ili popularnije rečeno, postoji gotovo nepregledno mnoštvo raznovrsnih filmova. Kroz Filmski klub cilj nam je približiti tu filmsku povijest široj publici upućivanjem na značajna filmska djela. Želja je nanovo promišljati probleme koje su otvorili uvaženi filmski autori, učiti iz njihovog iskustva doživljavanja svijeta. Ljudi koji su ostvarili značajna djela, a snimiti uspješan i priznat film znači ući u enciklopedije, na festivale, imati utjecaj na književnost, riječju, ući u opću kulturu, dakle takvi ljudi imaju što reći o svijetu u kojem živimo. Dakako, uz ozbiljnu i umjetničku stranu, film je najpoznatiji po svojoj zabavljačkoj djelatnosti te nam nije namjera puritansko inzistiranje na akademskom autorskom filmu. Popularni ili manje popularni filmovi, koji su vremenom izborili «kultni» status kod određenog dijela gledateljstva predmet su našeg zanimanja.
Kao što definicija riječi «klub» nalaže želja nam je posjetitelje kina Gaj i sve ostale koji nas vjerno prate preko društvenih mreža uključiti u svojevrsni dijalog i stvoriti jednu istinsku filmofilsku zajednicu ovdje u Varaždinu.
Kao što definicija riječi «klub» nalaže želja nam je posjetitelje kina Gaj i sve ostale koji nas vjerno prate preko društvenih mreža uključiti u svojevrsni dijalog i stvoriti jednu istinsku filmofilsku zajednicu ovdje u Varaždinu.
drama, fantazija, romansa /1987. g. /r. Wim Wenders, Njemačka, 128'
uloge: Bruno Ganz, Solveig Dommartin, Otto Sander
__
Berlin je ispunjen anđelima koji slušaju misli smrtnika i pokušavaju ih utješiti. Jedan od njih, Damiel, poželi postati čovjek nakon što se zaljubio u prelijepu Marion, umjetnicu na trapezu... Kultno Wendersovo ostvarenje, nagrađivano na mnogim festivalima. Na festivalu u Cannesu 1987. godine Wenders je nagrađen kao najbolji redatelj.
Wim Wenders je osmislio ovaj film neposredno nakon svog povratka u Njemačku. Prethodnih je osam godina proveo u Sjedinjenim Američkom Državama i snimio četiri filma na engleskom jeziku. Redatelj se u onom periodu pripremao za realizaciju jednog drugog filma "Do kraja svijeta", ali je shvatio da neće moći započeti rad na tom filmu barem godinu dana. Odlučio je stoga da u tom vremenskom roku iskoristi resurse i radnike koje je već platio da realizira dugometražni film na svom materinjem njemačkom jeziku i koji će ga približiti svom djetinjstvu. Odlučio je stoga smjestiti radnju u Berlin. Jednom u Berlinu, Wenders je proveo dugo vremena lutajući gradom i bilježio je dojmove pri susretanju s prolaznicima i atmosferu koja je vlada gradom u to doba. Pod utjecajem poezije Rainera Maria Rilke počeo je razmišljati o ideji da glavni likovi filma budu anđeli čuvari.
Iznio je ideju Peteru Handkeu i predložio mu da napiše dijaloge za film. Iako je ideju smatrao zanimljivom, Handke je odbio napisati sve dijaloge, pošto je tek bio završio opsežan književni rad i osjećao se umornim. Djelomično je ipak pomogao Wendersu i napisao je dio dijaloga (Wenders je ubacio u film i jednu Handkeovu poeziju).
Redatelj je odlučio snimiti film u dijelovima Berlina koji su mu bili najdraži. Posebno mu je bilo stalo snimanje scena u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek), ali mu je uprava odbila dati dozvolu, pošto je knjižnica gotovo uvijek otvorena. Velikom upornošću i na nagovor gradonačelnika, Wenders je dobio dozvolu snimanja unutar knjižnice samo nedjeljom ujutro.
u suradnji sa Goethe Institutom Hrvatska
__
cijena karte je 15 kuna!
uloge: Bruno Ganz, Solveig Dommartin, Otto Sander
__
Berlin je ispunjen anđelima koji slušaju misli smrtnika i pokušavaju ih utješiti. Jedan od njih, Damiel, poželi postati čovjek nakon što se zaljubio u prelijepu Marion, umjetnicu na trapezu... Kultno Wendersovo ostvarenje, nagrađivano na mnogim festivalima. Na festivalu u Cannesu 1987. godine Wenders je nagrađen kao najbolji redatelj.
Wim Wenders je osmislio ovaj film neposredno nakon svog povratka u Njemačku. Prethodnih je osam godina proveo u Sjedinjenim Američkom Državama i snimio četiri filma na engleskom jeziku. Redatelj se u onom periodu pripremao za realizaciju jednog drugog filma "Do kraja svijeta", ali je shvatio da neće moći započeti rad na tom filmu barem godinu dana. Odlučio je stoga da u tom vremenskom roku iskoristi resurse i radnike koje je već platio da realizira dugometražni film na svom materinjem njemačkom jeziku i koji će ga približiti svom djetinjstvu. Odlučio je stoga smjestiti radnju u Berlin. Jednom u Berlinu, Wenders je proveo dugo vremena lutajući gradom i bilježio je dojmove pri susretanju s prolaznicima i atmosferu koja je vlada gradom u to doba. Pod utjecajem poezije Rainera Maria Rilke počeo je razmišljati o ideji da glavni likovi filma budu anđeli čuvari.
Iznio je ideju Peteru Handkeu i predložio mu da napiše dijaloge za film. Iako je ideju smatrao zanimljivom, Handke je odbio napisati sve dijaloge, pošto je tek bio završio opsežan književni rad i osjećao se umornim. Djelomično je ipak pomogao Wendersu i napisao je dio dijaloga (Wenders je ubacio u film i jednu Handkeovu poeziju).
Redatelj je odlučio snimiti film u dijelovima Berlina koji su mu bili najdraži. Posebno mu je bilo stalo snimanje scena u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek), ali mu je uprava odbila dati dozvolu, pošto je knjižnica gotovo uvijek otvorena. Velikom upornošću i na nagovor gradonačelnika, Wenders je dobio dozvolu snimanja unutar knjižnice samo nedjeljom ujutro.
u suradnji sa Goethe Institutom Hrvatska
__
cijena karte je 15 kuna!